Sveti grad Varanasi

Naše putovanje Indijom samo po sebi je kulturni šok, ali tek dolaskom u Varanasi desila se kulminacija. Granice normalnog i svetog ovdje dosežu daleko izvan naše mašte. Ovo je grad nevjerovatnih kontrasta i kontroverzija, gdje smrt nastaje poslije života, a život poslije smrti.

Varanasi je u hinduističkoj i janističkoj religiji najvažniji od sedam svetih gradova u Indiji. Smješten je na obali rijeke Ganges, za koju se tvrdi da izvire iz pundže zavezane na glavi Boga Šive. Ova rijeka smatrana je boginjom te okupati se u njoj za svakog Hindusa predstavlja čast. Grad se budi rano, upravo na obali rijeke, gdje se nalaze slavni gatovi (stepenice) na kojima se ljudi spremaju za kupanje u Gangesu, peru zube, suše veš, meditiraju, te se mole svetoj rijeci.

Jutra u Varanasiju su u mistična, puna životne energije i radosti. Ali posmatrajući sve to sa druge strane, očima zapadnog čovjeka, dešava se apsurd. Činjenica je da je Varanasi jedan od najprljavijih gradova na svijetu, a Indijci svo smeće i govna bacaju upravo u Ganges. Kako mogu prati zube u vidljivo prljavoj vodi? Tu dolazimo do sljedećeg apsurda. Nije smeće jedina stvar koja završava u rijeci, ovim vodama pliva prah miliona spaljenih tijela. U Indiji tradicionalni način pogrebnih obreda je kremacija, a najsvetije mjesto gdje svaki hindus želi biti spaljen su upravo gatovi Varansaija na obali svete rijeke. Smatra se da prah tijela koji završava u vodama Gangesa omogućava duši vječni život, te završetak procesa reinkarnacije. Na gatovima dnevno se pale stotine ljudskih tijela. Za stanovnike ovog grada to je svakodnevnica, dok smo mi proživjeli intenzivno iskustvo. Prvi put smo vidjeli tijela koja gore, jednostavno, javno, na trotoaru…

 Osim vjernika koji dolaze u Varanasi kako bi umrli, te bili spaljeni, ovdje svakodnevno pristiže i veliki broj hodočasnika. Iz cijele Indije dolaze ljudi kako bi se okupali u svetoj vodi. Mnogi od njih žrtvuju svoju kosu rijeci, u nadi da će njihove molitve biti uslišene.

S obzirom da Ganges izvire iz njegove kose, smatra se da je i Varanasi grad pod zaštitom Boga Šive. Iz tog razloga se mnogi obožavatelji ovog Boga sele ovdje. Među njima i sadhu – ljudi koji su napustili svoje porodice u želji da žive nomadski život nevezan za društvo, te jogom i meditacijom dostignu vrhunac svijesti, što dovodi do vječnog života i kraja reinkarnacijonog procesa, po vjerovanju hindusa. Ovi ljudi smatrani su svetima.

Zalazak sunca svakodnevno označava početak nečeg posebnog. Na nekim od gatova okupljaju se ljudi kako bi ispratili svečanost održavanu u čast Gangesu. Mladi bramini (najviša kasta) svečano obučeni i lagano uzvišeni iznad mase vode ceremoniju Aarti. Uz pratnju muzike mladići izvode simboličke pokrete sa mijenjajućim se predmetima u rukama. U ovu svrhu korišteni su tamjanski mirisni štapići, latice cvijeća te zapaljene svijeće. Tokom ceremonije mnogi posmatrači također pale vlastite svijeće dekorisane cvijećem, te spuštaju ih u Ganges.