Putopis o Indiji

Putopis o Indiji

Hiljadama kilometara udaljena od naših razuma, svijesti i načina života postoji civilizacija čija autentičnost očarava i zastrašuje u istom trenutku, Indija. Na sam naziv ove države u mnogima se bude predrasude, te strah od nepoznatog i dalekog. Ljudi smatraju da medijski izvještaji pokazuju realnu, ili makar njima dovoljnu sliku o ovom fenomenu društvenog uređenja i suživota. Ja sam smatrao drugačije.

Kulturni Šok

Zajedno sa svojom djevojkom proveo sam četiri mjeseca istražujući Indiju, uključujući sve njene apsekte, mane i vrline. Ne krijem da prvih nekoliko dana nakon slijetanja u Trichy, jedan od većih gradova u najjužnijoj saveznoj državi Tamil Nadu, kulturni šok je bio ogroman. Sve je bilo drugačije od onoga na šta smo navikli. Dovoljno je reći da se u busu koji je vozio sa aerodroma do centra grada nismo mogli sporazumjeti, jer je kondukter na svako naše pitanje klimao glavom na nama potpuno nepoznat način. Nedugo poslije shvatili smo da su spiralne kretnje glave u stvari potvrdni znak.

Treba priznat da smo imali „tvrdo“ slijetanje, za razliku od većine putnika koji svoju avanturu započinju u New Delhiu ili Bombaju. Prije svega zbog činjenice da je jug Indije mnogo konzervativniji i tradicionalniji od sjevera. Čak i u većim gradovima sve žene obučene su u sari, folklorne haljine, dok muškarci nose lungi, velike marame koje motaju oko pasa, zbog čega poprimaju izgled suknje. Iako su prosječne temperature iznad trideset stepeni, većina ljudi po užarenom gradskom asfaltu hoda bosa. I da, na prvi pogled sve izgleda prljavo, tako prljavo da ništa nismo htjeli dodirnuti.

Hrana

Iako smo se na samom početku osjećali izgubljeni, neprilagođeni i nepripremljeni, morali smo započeti proces učenja. Prva i osnovna stvar bila je u cijelom carstvu bakterija i prljavštine pronaći hranu kojom se nebi otrovali. S obzirom da smo bili u mjestu gdje turisti dolaze samo greškom, nismo imali izbora, morali smo ući u lokalni restoran. Kad kažem restoran, ne želim bilo koga navesti na misao o mjestu gdje postoji meni, escajg ili tanjur. Filozofija je potpuno drugačija. Kuhinja, odnosno peć na kojoj se pravi većina obroka nalazi se na samom ulazu, kako bi svako mogao vidjeti šta je trenutno u ponudi i na koji tačno način je hrana pravljena. Obično, u blizini se nalazi i majstor za čaj, koji ohrabruje klijente prelijevajući svoj proizvod iz jedne posude u drugu i miješajući ga sa mlijekom. Unutar restorana nikog nije briga za estetiku, zidovi su neokrečeni, stolovi i stolice se raspadaju. Ali u trenutku kada je ispred nas došao konobar, prostrio list od stabla banane po stolu, a na njega servirao svježepečeni roti (pecivo), birjani (riža sa povrćem), dosu (slani palačinak sa umakom) i idli (kolač od rižinog brašna) ostalo nam je samo da dobro oližemo prste. Ne samo zbog veoma ukusne hrane, ali i zbog pravila da se na jugu Indije  jede isključivo desnom rukom. Običaj je da se lijevom rukom obavljaju prljavi poslovi, dok desna služi za odnose sa javnošću. I da, ovo pravilo je veoma ozbiljno shvatano, često smo imali problem jer prodavači nisu htjeli uzeti novac od nas. Trebalo je vremana da se priviknemo.

Religija

Rijetko se spominje podatak da je Hinduizam, sistem vjerovanja sa prostora indijskog subkontinenta najstarija trenutno praktikovana religija na svijetu. Većina sljedbenika Hinduizma i dan danas se nalazi u Indiji i Nepalu, ali uzimajući u obzir da Indijaca ima preko milijardu, ova religija zauzima treće mjesto po broju vjernika, odmah poslije Krišćanstva i Islama. Ali za razliku od pripadnika ova dva religijska sistema, Indijci ne vjeruju u jednog boga. Zapravo nije poznat tačan broj bogova u Hinduizmu, ali se spominje cifra od 330 miliona. Istina je ipak da postoje manje i više popularni bogovi. Ovi više popularni prisutni su u svakoj sveri privatnog i javnog života, zapravo su tretirani kao pop zvijezde. Njihovi posteri vise posvuda, prodaju se naljepnice i privjesci sa njihovim likovima, nastupaju kao glavni heroji u crtanim filmovima, a ljudi o njima pričaju kao o veoma simpatičnim i moćnim bićima. Bogovima su u stvari date ljudske osobine i izgled, što je rezultiralo lakšem poistovjećivanju samih ljudi s njima.
Ali svaka osoba sa prosječnim opštim znanjem zapitat će se:“Gdje je u svemu tome sveta krava?“. Istina je da su krave shvatane kao sveto biće, ali u tome nisu izuzetak. Hinduizam uči o važnosti poštovanja životinjskog i biljnog svijeta, te svaki bog ima vlastitu životinju kao prevozno sredstvo, i cvijet na kojem sjedi, ili ga drži u ruci. Svaka životinja, kao i biljka također ima simboliku i smatrana je dijelom božanstva, zbog čega uživa mnogo više sloboda od onih u zapadnom svijetu. Srž Hinduizma zapravo jeste vjera u prirodu i reinkarnaciju. Kako bi se nešto rodilo, nešto drugo mora umrijeti.

Ljudi

Sama činjenica da je teritoriji Indije ravan teritoriju 1/3 Evrope pokazuje neoporivu istinu o različitim tradicijama, kulturama, jezicima i vjerovanjima koje postoje unutar istog naroda. Indija je prije svega veoma tolerantno i prilagodivo društvo, bez predrasuda i stereotipa. Isključivo zbog toga je cijelo kulturno šarenilo na ovom području opstalo.
Sve je prihvatljivo i normalno, čim postoji. Na ovakav stav veliki uticaj ima i religija, koja ostavlja mnogo prostora za vlastitu interpretaciju i životna uvjerenja. Upravo zbog religije, iako oficijalno više nije na snazi, u Indiji je još uvijek praktikovan kastinski poredak To znači da u zavisnosti u kakvoj se porodici rodio, čovjeku je određena profesija i izbor partnera već od malih nogu. Naravno, u velikim urbanim sredinama, kao što su Bombaj ili Delhi ljudi počinju odbacivati ovaj poredak i običaje vezane s njim, ali većina države i dalje je striktna, brakovi su dogovoreni, i to isključivo između porodica iz iste kaste. Vjerovali ili ne, mnogima se to sviđa.
Ipak, na našem putu sreli smo mnogo radoznalih sugovornika koji su htjeli znati kako je to kod nas, na zapadu. A kad razgovarate s Indijcem, treba biti spreman na širok spektar pitanja. U glavi prosječnog građana ove zemlje nema stida ili osjećaja za nečiju privatnost. Indijci su takvi, iz neba pa u rebra.

Zemlja kontrasta

Kažu da se suprotnosti privlače. E, ako je tako, onda je Indija privukla sve žive suprotnosti unutar svojih granica. Ovo je vjerovatno zemlja sa najvećom razlikom između bogatstva i siromaštva, što je fascinantno tek onda kad vidite koliko se ova dva pojma u stvari isprepliću na svakom koraku. Hodajući ulicama indijskih gradova moguće je svim svojim čulima iskusiti različitosti, od smrada kanalizacije u jednom trenutku, do prelijepog mirisa žene u sariju jakih boja koja kraj vas prođe u sljedećem, muškaraca koji dijeli isti trotoar, a civilizacijski izgledaju vijekovim udaljeno, ili velikog modernog nebodera na čijem ulazu stoji krava.
Razgovarajući sa ljudima koji su proveli neko vrijeme u ovoj zemlji, shvatili smo da Indiju možete ili voljeti, ili mrziti, ali ona vam nikada neće dopustiti ravnodušnost.

Za više putopisa provjerite  facebook stranicu.